Prvi zapis o Donjem Miholjcu datira iz 11. st., a vezan je za izgradnju crkve posvećene sv. Mihaelu. Dolaskom obitelji Prandau u ove krajeve 1721. g. započinje izgradnja vlastelinskih kuća, te dolazi do procvata društvenog, ekonomskog i športskog života u mjestu.
Smještaj Donjeg Miholjca uz graničnu rijeku Dravu odredio je njegovu graničnu i tranzitno-turističku funkciju. Lijepi neogotički dvorac, s parkom koji je zaštićen kao hortikulturni spomenik, glavni je cilj posjetitelja.
Miholjačko sijelo najznačajnija je manifestacija, a uključuje narodne nošnje, pjesme i plesove, te bogatu gastronomsku ponudu. Lov je moguć u neposrednoj blizini grada, a ribolov na obližnjem ribnjaku i rijeci Dravi.

Najznačajniji i najveći donjomiholjački park svakako je takozvani «Veliki park» koji se nalazi u sklopu kompleksa dvoraca «Prandau-Mailath» čiji je neizostavni dio. Park je registriran i zaštićen kao hortikulturalni spomenik zbog velikog broja rijetkog bilja i nasada kao što su:
Tulipanovac, Bijela i Ružičasta magnolija, Tisa i Titra ozimica.

Park i dvorac jedna su cjelina, dio je uređen u francuskom stilu kojeg karakteriziraju cvjetne rundele i šišane živice, dok je veći dio parka oblikovan u klasičnom engleskom pejsažnom stilu. Park je površine 10 ha, a nadovezuje se na bivši stari vočnjak. Unutar parka nalazi se također i staklenik izgrađen 1872. godine u kojem se nekada nalazilo tropsko bilje. Od građevina u parku su se nalazile tri zgrade namjenjene perivoju, paviljon i kuglana te skulpture i četiri fontane.

U samom središtu grada, u sklopu Trga Ante Starčevića, nalazi se i park «Matice hrvatske». Iako površinom znatno manja od «Velikog parka», ova zelena površina iznimne je estetske i rekreacijske vrijednosti. Ljepota ovoga parka obogaćena je i spomenicima caru Franji Josipu te donjomiholjačkim braniteljima poginulima u Domovinskom ratu.
U istoj ravnini, zapadno od ova dva parka, nalazi se i najmanji, park Svetog Florijana. Ukrašen je spomenikom antifašističkoj borbi, a za lijepoga vremena idealno je mjesto za predah i kratku šetnju.  

Stari dvorac jedna je od prvih većih zgrada u Donjem Miholjcu, sagrađen je 1818. godine za vlastelinsku  obitelj Prandau. Zgrada je građena u kasno-barokno stilu, a bila je i prva koja je, u cijelosti, pokrivena crijepom. Ima dva salona, četrnaest soba, te nekoliko kuhinja i smočnica. U parku oko dvorca sagrađen je i staklenik za tropsko i zimsko bilje.
Gradnja novog dvorca počinje 1903. godine nakon posjeta cara Franje Josipa Donjem Miholjcu. Upravitelj miholjačkog imanja grof Ladislav Mailath gradi ga u engleskom Tudor stilu, koji obiluje brojnim kulama mansardnim prozorima, te prostranim terasama i balkonima. Zgrada ima 50 prostorija korisne površine cca 3500 kvadratnih metara.
Unutrašnjost je bila uređena grofovim lovačkim trofejima s putovanja po Aziji i Africi.
Prizemlje je bilo predviđeno za dnevni boravak, tu su se nalazile zimska i ljetna blagavaonica, glazbena soba, plesna dvorana, biblioteka te sobe dvorske kancelarije. Sve prostorije obložene su hrastovim oblogama. U potkrovlju su bile sobe za poslugu.
Dvorac je imao vlastiti izvor električne energije, vodovod te centralno grijanje uz kombinaciju kalijevih peći i otvorenih kamina. 1930. godine grof prodaje dvorac i imanja obitelji Schlesinger, koji mu ostaju vlasnici do 1941. kada su napustili tadašnju kraljevinu Jugoslaviju pred fašističkom okupacijom. Danas je dvorac sjedište donjomiholjačke gradske uprave.

Pogodan zemljopisni položaj i prirodne osobitosti kao što su blizina rijeke Drave, guste šume i drugo davale su povoljne uvjete za život na području Donjeg Miholjca od paleolita do danas. O tome govore brojni arheološki nalazi, od kojih su najznačajniji Janjevci - Borik s okolicom (ostaci iz neolita), Brdača (srednjovjekovno naselje), Staro groblje (srednjovjekovna gradina), te rudina Maroslavci (ostaci iz neolita).